|
estonia je zemlja koja na prvi pogled nema neke veze sa hrvatskom no ako se malo obrati pažnja na povijest 20-og stoljeća, vidjeti ćete da su estonija i hrvatska u mnogočemu slične. obje zemlje su do 1918. godine bile pod upravom veće sile, hrvatska pod austrougarskom a estonija pod rusijom. i dok je hrvatska potom ušla u državnu zajednicu sa srbijom i slovenijom, estonci su održali samostalnost sve do 1940. godine kada ih opet okupiraju rusi. no ne zadugo. naime, estonci su baš poput hrvata tradicionalno naklonjeni njemcima pa su dolaskom njemačkog wehrmachta objeručke prihvatili "oslobođenje" od rusa iako je to "oslobođenje" bilo de facto njemačka okupacija. za to razdoblje od 1941 do 1944, mnogi su estonci pristupili njemačkim postrojbama (estnische ss-legion i estnische ss-freiwilligen brigade) koje su djelovale po cijelom istočnom frontu. sličnost sa hrvatskom opet postoji jer su i neke hrvatske postrojbe (tada proglašene ndh) bile u istoj poziciji. estonci su čak bili na glasu kao "opasni ali pouzdani" vojnici pa su bili među rijetkom postrojbama kojima je bilo dopušteno povlačenje iz staljingrada kako bi svoje "usluge" mogli pružati na drugim frontovima. estonci su se baš kao i hrvati našli u nezavidnoj situaciji 1944 i 1945 godine kada estoniju ponovo preuzima rusija a hrvatska ponovo postaje dio jugoslavije. činjenica jest da su i estonci i hrvati prihvatili nacizam za vrijeme drugog svjetskog rata, no bilo bi posve krivo reći da oba naroda nisu imala i pokret otpora odnosno partizanske postrojbe. možda naš predsjednik stipe mesić i nije bio toliko bedast kad je u australiji početkom devedesetih rekao da su hrvati u drugom svjetskom ratu izašli kao pobjednici dva puta, 1941 i 1945. može li se to reći i za estonce?
no eto, estonci su 1991. godine jedva dočekali svoju nezavisnost od sovjetskog saveza baš kao i hrvati od jugoslavije. istina, estonci nisu imali rat no ipak se javljaju neke sličnosti, a to su rušenje spomenika nekim prošlim vremenima. zapravo bih rekao da je to svojstveno svim postkomunističkim državama. neki su taj problem riješili prilično civilizirano poput mađara koji su u predgrađu budimpešte otvorili park komunističkih spomenika, dok su drugdje dinamitom razarali spomenike bivšim vođama i narodnim herojima. naravno, mislim na nas. za usporedbu, i estonci se vole igrati dinamitom te su i oni tim napravicama digli par spomenika u zrak no sve redom u ruralnim djelovima države dok su u gradovima poput tallinna spomenici ipak ostali zaštičeni. sve do danas.

danas je, naime, po naredbi estonske vlade uklonjen (doduše ne dinamitom već mehanizacijom) centralni spomenik vojniku crvene armije u tallinnu. ideja vlade jest da se spomenik premjesti na "prikladnije" mjesto, na vojno groblje na rubu tallinna. spomenik je inače poznatiji pod nazivom "brončani vojnik" a postavljen je na mjestu grupne grobnice 13 sovjetskih vojnika poginulih u borbama za tallinn. i dok je rusima ovaj spomenik sjećanje na pobjedu proziv nacizma, estoncima je sjećanje na sovjetsku vladavinu te su unazad par godina učestalo postavljali zahtjev za uklanjanje spomenika. estonska se vlada konačno odlučila na uklanjanje i to svega dva tjedna prije proslave dana pobjede (9. svibanj) kako bi se izbjegli sukobi poput onih prošle godine kada su se sukobili pristalice nacista i komunista pri čemu je i spomenik stradao tako da je poliven crvenom bojom. no uklanjanje spomenika nije prošlo tiho, dapače bio je to najburniji i najbrutalniji događaj od osamostaljenja estonije. jedna osoba je poginula a dio grada u blizini spomenika je totalno demoliran u prosvjedima koje su pokrenuli ruski stanovnici toga grada. zanimljivo je da se estonska vlada na taj potez odlučila u toku noći, točnije u 3:40 ujutro. takvo donošenje odluke me podsjeća na mafijaške skupove a ne sastanke vlade. da li je ovaj potez bio opravdan i dobar pokazat će vrijeme, no odnosi estonije i rusije će u narednom periodu zahladiti (ako već nisu na termičkoj nuli).

oštećeni spomenik sa prošlogodišnjih prosvjeda:

dok se uklanjaju spomenici palim sovjetskim vojnicima, istovremeno se podižu spomenici palim wehrmachtovim vojnicima:

uz sve ovo meni je najzanimljivije što je estonija provela reviziju povijesti pa su tako pripadnici nacističkih postrojbi dobili veća prava od pripadnika partizanskih postrojbi u drugom svjetskom ratu. navedeni razlog je borba za nezavisnu estoniju. u tome se malo razlikujemo od estonaca jer je kod nas povijest kao znanost još uvijek na tvrdnji da su antifašističke postrojbe vodile pravednu borbu. ako smijem nadodati, apsolutno podržavam da svaka strana obilježi spomen na svoje žrtve no revizije povijesti nikome nisu dobra donijele pa neće ni estoncima. a spomenike treba sačuvati, makar kao spomenike prošlog i svršenog vremena jer onaj tko ruši tuđe taj ne cijeni niti svoje. dubokoumno, nema šta.
brončani vojnik na: wikipedia
slijed događaja na: bronze soldier official pages
fotografije: riots 26-27 april - demonstrations 24-25 february
na ruskom: nočnoj dozor + fotografije
pravda i mosnews: text 1 - text 2 - text 3 - text 4
|