katjusha.blog.hr

sve su karte rasprodane tako da ću morati kod kuće pratiti nogometno ludilo. više nisam osobiti fan nogometa ali priznajem da me ponekad ponese ludilo pogotovo kod ovako "važnih" utakmica. ovaj puta navijam za hrvatsku no volio bih gledati tekmu sa južne tribine u društvu ruskih navijača. tek toliko da osjetim atmosferu i zapjevam "toljka rusija". da budem fer, nek bolji pobjedi.... dakle domaćin :)

jedan koncert nije bio dovoljan pa sam pošto poto morao otići i u varaždin na reprizu. natrpalo se nas devet u dva auta te državnom autocestom A4 put varaždina. nikad si nebi oprostio da nisam otišao i na ovaj koncert jer em što je bio besplatan ujedno je i bio nešto drukčiji od zagrebačkog. prvo, razglas je bio kudikamo bolji (tvornica je poznata po lošem razglasu). drugo, nismo se morali utapati u znoju i sparini jer je koncert bio na otvorenom (centralni gradski trg). treće, bio sam odmah do ograde dakle prvi red kao pravi fan. četvrto, koncert je začinjen dodjelom nagrade varaždinskog festivala trash filma "zlatna motorka" koju su cowboysi dobili za životno djelo i utjecaj na trash film. peto, boravak u varaždinu te kratko razgledavanje u ugodnom društvu + piva i frizbi u parkiću.

unatoč svemu tome, zagrebački mi je koncert ostao draži. razlog je jednostavan - prvi se pamti. ovdje sam ujedno i nešto fotkao te snimao neke video clipove. generalno im je repertoar potpuno isti no primjetio sam da su neke stvari i falšali ali tome je prodonjela publika koja uglavnom nije znala tekstove već samo refrene pa se pjevanje svelo na lalalalala. predgrupe cowboysima su bile (pretpostavljam) dva lokalna benda, jedan mlađahni ska bend i jedan kvazi pearl jam bend. odlična zabava, još jedan nezaboravni koncert i zahvala čehoku za organizaciju

varaždin pred koncert


predgrupe: voodoo lizards + october light. nemam pojma koji su koji...



koncert i odličan pogled na stage :)

dva koncerta u dva dana, dojmovi i emocije su još uvijek pod utjecajem adrenalina a umor tek sada u nedjeljnim večernjim satima polako splašnjava. da imam mogučnosti i većeras bih bio u ljubljani no zadovoljan sam i sa ova dva protekla dana. recimo da sam bio nabrijan na koncert posljednjih mjesec i nešto a vjerojatno su me u tvornici zamrzili jer sam ih gnjavio za koncertne plakate da bi ih na kraju jednostavno samo skinuo sa ulaza. anyway, plakati su ujedno i jedini trofeji sa ovog koncerta ali što ćeš... nemamo svi sreću kao jimbo jonez.

vidjevši slike i izvještaj sa sarajevskog koncerta kod kolege jimba odmah sam znao da će to biti pravi spektakl no ujedno sam dobio i prevelika očekivanja. loša posjećenost sarajevskog koncerta je vjerojatno razlog opuštenijeg i prijateljskijeg druženja po završetku koncerta. e upravo sam to očekivao i u zagrebu no ovdje je "tvornica" bila dupkom puna (neki kažu 2500 posjetitelja) tako da do fotkanja sa cowboysima nije došlo jer je to jednostavno neizvedivo u toj gomili ljudi. nisam se uspio čak niti probiti do stagea što mi je također žao zbog činjenice da su upravo ti ljudi u prvim redovima završili na bini na kraju koncerta i osigurali neki trofej od cowboysa. sve u svemu bio sam pomalo razočaran tim popratnim stvarima ali cowboysi su svoj posao odradili fantastično. ovo je definitivno najbolji koncert na kojem sam bio. sad će oni koji me znaju reći da ja po pitanju cowboysa ne mogu biti objektivan. istina, no ipak....

pred sam koncert djevojke a bogami i pojedini mladići su se "natapirali" trovremenskim taftom. london, new york, sidney i te spike. kokotice su nekima bogme dobro stajale a kako ja više nemam dugu kosu na meni se mlade frizerke nisu mogle vježbati. a ja bih baš volio :)



otvorenje koncerta je najavljeno trubama i crvenim reflektorima što je potrajalo kojih 5 minuta da bi potom uz zvukove paljenja traktora cowboysi i dvije cow-djevojke izašle na binu i otpjevali "space tractor" sa albuma "go space".... i was born in moscow baby, you could maybe be my girl.... inače ta pjesma je obrada jedne ruske pjesme gdje refren ide nešto poput "harašo, harašo" (može se čuti na jednom od mixeva russendisko na myspace-u).



nakon par pjesama sa novog albuma (goldfinger - you're my heart, you're my soul - perfect day - ring of fire), na red je došao performance najdebljeg člana banda..... elvis is not dead :) ......... nešto kasnije elvis has left the building ali vratio se mr. big balls :)



maša i nataša ili kako su se već predstavile što zbog katastrofalnog razglasa nisam uhvatio, dominirale su stageom plešući skoro cijeli koncert no našle su vremena i za dokolicu. mlade, zgodne i zvrkaste svojih su pet minuta dočekale kad su se izderavale "give it to me baby" (pjesma pretty fly for a white guy).



još malko slikica



raspašoj na kraju. dio koji me najviše razočarao jer se nisam uspio probiti u prvi red koji je završio na stageu. a bio sam tako blizu. damn.

imali smo mi hrvatskog idola i bio je mnogo zabavan. naravno mislim na onaj audicijski dio dok je natjecateljski dio bio pomalo šminkeraj. svi oni likovi i freakovi koji su došli u potrazi za slavom su za mene legende. neznam zašto je ukinut taj šou ali mi nedostaje. no zato imamo jubito i isječke sa kazahstanskog superstara iliti njihove verzije idola. stoga, vežite se polijećemo :)

estonia je zemlja koja na prvi pogled nema neke veze sa hrvatskom no ako se malo obrati pažnja na povijest 20-og stoljeća, vidjeti ćete da su estonija i hrvatska u mnogočemu slične. obje zemlje su do 1918. godine bile pod upravom veće sile, hrvatska pod austrougarskom a estonija pod rusijom. i dok je hrvatska potom ušla u državnu zajednicu sa srbijom i slovenijom, estonci su održali samostalnost sve do 1940. godine kada ih opet okupiraju rusi. no ne zadugo. naime, estonci su baš poput hrvata tradicionalno naklonjeni njemcima pa su dolaskom njemačkog wehrmachta objeručke prihvatili "oslobođenje" od rusa iako je to "oslobođenje" bilo de facto njemačka okupacija. za to razdoblje od 1941 do 1944, mnogi su estonci pristupili njemačkim postrojbama (estnische ss-legion i estnische ss-freiwilligen brigade) koje su djelovale po cijelom istočnom frontu. sličnost sa hrvatskom opet postoji jer su i neke hrvatske postrojbe (tada proglašene ndh) bile u istoj poziciji. estonci su čak bili na glasu kao "opasni ali pouzdani" vojnici pa su bili među rijetkom postrojbama kojima je bilo dopušteno povlačenje iz staljingrada kako bi svoje "usluge" mogli pružati na drugim frontovima. estonci su se baš kao i hrvati našli u nezavidnoj situaciji 1944 i 1945 godine kada estoniju ponovo preuzima rusija a hrvatska ponovo postaje dio jugoslavije. činjenica jest da su i estonci i hrvati prihvatili nacizam za vrijeme drugog svjetskog rata, no bilo bi posve krivo reći da oba naroda nisu imala i pokret otpora odnosno partizanske postrojbe. možda naš predsjednik stipe mesić i nije bio toliko bedast kad je u australiji početkom devedesetih rekao da su hrvati u drugom svjetskom ratu izašli kao pobjednici dva puta, 1941 i 1945. može li se to reći i za estonce?

no eto, estonci su 1991. godine jedva dočekali svoju nezavisnost od sovjetskog saveza baš kao i hrvati od jugoslavije. istina, estonci nisu imali rat no ipak se javljaju neke sličnosti, a to su rušenje spomenika nekim prošlim vremenima. zapravo bih rekao da je to svojstveno svim postkomunističkim državama. neki su taj problem riješili prilično civilizirano poput mađara koji su u predgrađu budimpešte otvorili park komunističkih spomenika, dok su drugdje dinamitom razarali spomenike bivšim vođama i narodnim herojima. naravno, mislim na nas. za usporedbu, i estonci se vole igrati dinamitom te su i oni tim napravicama digli par spomenika u zrak no sve redom u ruralnim djelovima države dok su u gradovima poput tallinna spomenici ipak ostali zaštičeni. sve do danas.

oštećeni spomenik sa prošlogodišnjih prosvjeda:



dok se uklanjaju spomenici palim sovjetskim vojnicima, istovremeno se podižu spomenici palim wehrmachtovim vojnicima:

nitko neće ostati za sjeme pa tako niti jeljcin, prvi ruski predsjednik nakon pada sovjetskog saveza i baraba svoje vrste. čovjek je volio vodku, žene i osobito tajnice, volio je zaplesati i izvoditi razne nepodopštine. uveo je demokraciju u rusiju a rusiju je uveo u krvavi čečenski sukob. pokrenuo je ekonomske promjene u rusiji i omogučio stvaranje nove klase "oligarha". umro je u 76. godini života od srčanog udara.

osobno ću pamtiti jeljcina po dva događaja. prvi kad je zaplesao na predizbornom skupu (ovu snimku možete vidjeti kod jimba u sklopu njegovog sjećanja na jeljcina). drugi događaj je press konferencija jeljcina i nekog kineskog diplomata u moskvi kada je jeljcin želio pokazati prijateljski odnos sa kinezima te je svog gosta "potapšao" rukom po leđima tako da se kinez od siline udarca rastepao po podu. narednih dana cijela je rusija bila ponosna na svog predsjednika koji je pokazao jakost ruske ruke. nakon toga jeljcina nije bilo par dana u javnosti a onda se pojavio sa šljivom na oku pa je pukla vijest da je kina uzvratila udarac :)

laka mu ruska zemlja

i upravo kada ste dobili jamstveno pismo i vizu dočeka vas dobrodošlica

click to enlarge

otvaram novu rubriku na blogu, vi postavljate pitanja a ja odgovaram na njih. naravno odnosi se na "rusku" tematiku tako da slučajno ne bi nekome palo na pamet postavljati pitanja o fergazerima i cincilatorima. rubia je u komentarima postavila pitanje: "Imam jedno nevezano pitanje. Za otić u Rusiju, treba viza, jel da?". odgovor je: da, za otić u rusiju potrebna je viza ali i jamstveno pismo (pozivnica iliti turistički vaučer).

dakle, da biste otišli u rusiju potrebna vam je viza. od sredine 90-ih državljani svih zemalja koje nisu bile dio sovjetskog saveza moraju pri ulasku u rusiju imati vizu. toga nisu oslobođeni niti nekadašnji saveznici kao npr. kuba. novac koji dolazi od "prodaje" viza je veliki izvor prihoda za rusku vladu a ta se sredstva procjenjuju na preko milijardu dolara godišnje. osim same vize potrebno vam je i jamstveno pismo koje se često naziva i visa support, tourist invitation ili tourist voucher. jamstveno pismo možete dobiti tj. kupiti od turističke agencije ili hotela gdje ćete odsjesti ili u slučaju da idete u posjetu nekome i planirate odsjesti kod te osobe tada morate pribaviti potvrdu turističke zajednice iz tog mjesta. no postoji mogućnost da jednostavno kupite jamstveno pismo preko interneta od neke agencije koja ima državnu licencu za prodaju tih turističkih vaučera. naime, na njihovim stranicama ispunite formular, platite 30-ak dolara i oni vam u roku 24 sata pošalju na email turistički vaučer (jamstveno pismo) koje jednostavno isprintate i s time odšetate do najbližeg ruskog veleposlanstva i predate zahtjev za vizu. ovaj način pribavljanja jamstvenih pisama je legalizirani lopovluk no bože moj, money makes the world go around. uz to stoji i činjenica, zapravo više kao javna tajna, da je dioničar najveće agencije za prodaju tih jamstvenih pisama upravo sam predsjednik ruske federacije vladimir putin.

naziv te agencije je intel service a pod njenom ingerencijom su i preostale tri velike agencije: way to russia, visa to russia i moscow expat forum. fora kod ovih agencija je da vam oni izdaju vaučer sa virtualnom potvrdom neke ruske turističke agencije ili hotela. naravno, vi niste dužni koristiti usluge te agencije ili hotela što odaje dojam korupcije i lopovluka. ipak, to je najlakši i najbrži način dobivanja turističkog vaučera.

izgled jamstvenog pisma
(tourist voucher - visa support - tourist invitation)


izgled vize
(russian visa)

ostalo je manje od 24 sata do konačne odluke o dodjeli domaćinstva europskom prvenstvu u nogometu, toj kako vele, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. slušajući našeg el presidentea markovića mogli bismo biti sigurni da će naša kandidatura sa mađarskom dobiti ovu "priredbu" no sudeći prema stranim medijima baš i nije neka povoljna klima za nas. iskreno, volio bih da dobijemo domaćinstvo ali to progovara onaj lokalpatriotski naboj u meni. realno, teško ćemo dobiti ovo prvenstvo.